Konceptualno rješenje zbirke poezije Nedjeljom zatvoreno propituje mora li suvremeni pjesnik svoju poeziju pakirati kao robu široke potrošnje, kako bi bila zamijećena u vrijeme kada poezija generalno postaje posve marginalizirana. Riječi pjesnika pakirane su i izvagane na kilograme,  poigravajući se aluzijom na svakodnevni konzumerizam, koji danas postaje gotovo jedini vid komunikacije razumljiv suvremenom čovjeku. Na istarskom dijalektu izraz “doprta butiga” ili “otvoren dućan” koristi se kada netko ima otvoren šlic na hlačama. Zbirka se zove Nedjeljom Zatvoreno, no šlic na hlačama pjesnika (poster predstavlja realan portret autora) zapravo je otvoren, kao simbol otvorenog dućana. Činjenica je, naime, da pjesnici, nemaju nedjelje, ma koliko god to oni željeli.