Helsinki na listi prosječnog pojedinca koji tijekom svog životnog vijeka želi upoznati svjetske metropole, nekako nije pri vrhu prioriteta. Uz europska središta poput primjerice Pariza, Rima, Berlina ili Londona, vrlo vjerojatno dolazi kao odabir tek nakon što taj isti pojedinac obiđe mnogo razvikanije metropole, ili pak ukoliko ima zaista dobar razlog otisnuti se preko Baltičkog mora. A to je zaista nepravedno, jer Helsinki predstavlja središte žive kulturne scene, impresivne arhitekture i dizajna, odlične gastronomije, okruženo nevjerojatnim prirodnim ljepotama. Pa iako Fince nerijetko prikazuju kao pomalo čudne, introvertne, čak i manično depresivne domaćine (možda jer Helsinki broji prosječnih 169 dana godišnje s temperaturom ispod nule), zapravo je riječ o izuzetno ljubaznoj, dragoj i inteligentnoj naciji čija kultura, jednostavnost, otvorenost i inovativnost bi mnogima trebali poslužiti kao primjer. I baš u tom temperaturno ledenom okruženju nastaje nešto nevjerojatno prisno i toplo: Finski dizajn. U potpunosti je odraz njihova načina života: primarno vrlo funkcionalan, a estetki minimalističan i jasan te ponajviše kakterističan po uporabi prirodnih materijala. Dizajn na koji su s razlogom ponosni i predstavlja jedan od njihovih ključnih identiteta.

Ne čudi stoga da je 2009. Godine upravo Helsinkiju dodijeljena čast da predstavlja World Design Capital 2012, inicijativu koju je 2008. pilot projektom u Torinu kao prvom gradu koji je ugostio ovu manifestaciju, pokrenuo ICSID (International Council of Societies of Industrial Design). Njihov cilj je, obzirom na stav kako je dizajn ključni alat koji gradove čini učinkovitijima, atraktivnijima, kompetitivnijima i ugodnijima za život, ovim projektom promovirati gradske centre koji su to prepoznali i dizajn koriste kako bi poboljšali svoju socijalnu, kulturnu i ekonomsku svakodnevnicu.

I doista, čini se da Helsinki obzirom na dugu i cijenjenu povijest brige oko nacionalnog dizajna koja ga je učinila ne samo neodvojivim dijelom njihovog životnog stila, već i globalno prepoznatljivim i priznatim, bio odličan izbor. Tri su se godine, od nominacije 2009. pa do svečanog otvaranja 05.09. 2012. Finci pripremali da u ovo desetodnevno događanje sažmu i prezentiraju ono na čemu organizirano rade već preko stoljeća, još otkako je 1875. godine, s ciljem jačanja lokalne industrije i proizvodnje dobara, osnovano Finsko društvo za obrt i dizajn.

Usporedno s nominacijom Helsinkija za WDC, a neovisno o tome, u Hrvatskoj se sredinom 2009, javlja ideja o putujućoj izložbi suvremenog hrvatskog dizajna koja bi u svijet pronijela ono najbolje od hrvatskog produkt, grafičkog i modnog dizajna. Izložba In a Nutshell je još jedan hvalevrijedan projekt Hrvatskog dizajnerskog društva kojega je poduprlo i Ministarstvo kulture RH. Kustosica i urednica kataloga je Koraljka Vlajo, kustos za modni dizajn Ante Tonči Vladislavić, autori vizualnog identiteta kataloga, postava izložbe i internetske stranice Ivana Borovnjak, Roberta Bratović, Andro Giunio, Tina Ivezić i Maša Poljanec. Kako je predviđeno da izložba putuje svijetom, osmišljen je vrlo praktičan koncept izlaganja na drvenim kutijama i unutar okvira koji primarno služe za transport izložaka, a pritom izložba ne gubi na svojoj atraktivnosti i prepoznatljivosti zahvaljujući jakim vizualnim elementima inspiriranima materijalima koji služe za olakšavanje radova pri transportu. Ovu vizualno odlično iskomuniciranu praktičnost prati i opširan katalog koji opsegom može mijenjati svoj format ne bi li se izložba mogla veličinom prilagođavati prostorima u kojima gostuje, a istodobno se stranice kataloga koriste kao legende uz izloške.

I tako su 5. rujna, u sklopu najvažnijeg događanja WDC-a – izložbe Everyday Discoveries, u paviljonu broj pet, točno između SAD-a koji je prezentirao modularni sustav dječjih igrališta, i Estonije s izlošcima inspiriranima njihovim folklorom, svjetskoj dizajnerskoj kremi prezentirani najbolji hrvatski radovi suvremenog dizajna.

Odmah valja razjasniti kako hrvatski dizajn nažalost još uvijek nije prepoznatljiv u svjetskim okvirima niti se za njim ne otimaju svjetske međunarodne dizajnerske manifestacije. Pa premda stanje gravitira ka boljem zahvaljujući upravo angažmanu HDD-a koji koristi svaku priliku ne bi li promovirao domaću dizajnersku scenu, nešto što bi moglo biti važan i značajan generator gospodarskog uspjeha u Hrvatskoj još uvijek nije uvaženo i osnaženo kakvim utemeljenim programom kao što bi primjerice bila Nacionalna strategija dizajna. I u takvom okruženju, gdje dizajn prelazi nacionalne okvire tek zahvaljući trudu, radu i lobiranju pojedinaca, Hrvatska se uspjela naći između dvadeset i tri zemlje svijeta koje su od 6. Do 16. rujna, dakle u sklopu Helsinki world design capital manifestacije, prezentirale na stotine radova, dizajnerskih rješenja koje koriste u svojim svakodnevnim životima. Nešto kao blitz dizajnersko putovanje oko svijeta.

I kustosica hrvatske izložbe, Koraljka Vlajo, inače podpredsjednica HDD-a te kustosica Muzeja za umjetnost i obrt, govoreći o hrvatskom nastupu izražava zadovoljstvo učinjenim, ali ne propušta upozoriti na problematiku hrvatskog dizajna unutar međunarodnih voda:

“Što se hrvatskog nastupa tiče, ostvaren je tek zahvaljujući snažnom lobiranju. Riječ je o vjerojatno najvažnijem dizajnerskom događanju ove godine i bilo mi je užasno važno pokazati Nutshell tamo. Živjela sam 6 godina u Helsinkiju i znam koliko su važna i posjećena sva dizajnerska događanja, a posebice ono koje se smatra kulminacijom čitave dizajnerske godine. Nije bilo lako doći do pozivnice, mi još uvijek nismo dizajnerska sila i uglavnom smo potpuna nepoznanica u svijetu produkt dizajna. Naš je nastup bio iznad svih mojih očekivanja, a mislim da smo strance jako ugodno iznenadili. Znala sam da imamo dobru izložbu i jako mi je drago da su to i mnogi posjetitelji i drugi izlagači to i potvrdili. Hrvatska je sigurno imala jednu od najpromišljenijih i najkompletnijih izložbi od svih zemalja sudionica – od odabira predmeta do postava izložbe i kompletnog vizualnog identiteta, a to su nam mnogi Finci i drugi posjetitelji i priznali.”

In a Nutshell izložba, očekivano prema omjerima dizjnerskog djelovanja u zemlji, u najvećoj mjeri donosi pregled suvremenog grafičkog dizajna, plakata, letaka i publikacija, i to uglavnom vezanih uz kulturu. Našli su se tu prepoznatljivi plakati Vanje Cuculića, provokativni plakati Dejana Dragosavca Rute, oni Borisa Ljubičića s vječnom temom pitanja nacionalnog identiteta, pa i plakat Studia Sonda ovjenčan 2010. Velikom nagradom Hrvatskog dizajnerskog društva, a koji se bavi tematikom vrijednosti višestrukog iskorištavanja materijala… Zatim razne legendarne publikacije poput magazina Frakcija (Cavarpayer, kasnije Laboratorium), Orisa (Cuculić, Bralić), Nova Galerry (Kršić…). U ovom segmentu nezahvalno je nabrajati imena jer baš svako od njih neizostavan je dio hrvatske suvremene dizajnerske stvarnosti.

Produkt dizajn predstavljen je trenutno najvećim hrvatskim uzdanicama na tom području, namještajem i iluminacijama studija Numen, Grupa ili onima Filipa Gordona Franka, ali i briljantnim inovacijama kao što su igračka Oblo Marka Pavlovića ili bojice Maje Mesić. Ambalaža je, očekivano, svedena na prezentaciju hrvatskih vina, maslinova ulja i autohtonih prehrambenih proizvoda mahom u izvedbi Brukete&Žinića, Laboratoriuma, Studia Tridvajedan, Cuculić, Payer… dok modni dizajn, iako najslabije zastupljen, zaokružuje priču kreacijama studija I-gle, Igora Galaša, Dalibora Šakića, upotpunjenih nakitom Nenada Robana i Tomislava Zidara i oživljenim startasicama Maura Massarotta.

Pored toga što je svaka od odabranih zemalja dobila priliku predstaviti se cjelovitom izložbom, autori iz tih zemalja imali su mogućnost sudjelovati i u skupnim predstavljanjima na šest različitih tema: Icon, Invisible, Imagination, Innovation i Re-interpretation, a posred dvorane Kattilahalli bio je postavljen golem stol na temu: Get together, za koji je svaka zemlja rasprostrla svoje mjesto, s pripadajućom stolicom. Ako je vjerovati onoj kako prostreš tako ćeš i leći, na dobrom smo putu jer i u ovim segmentima Hrvatska je zamjetno predstavljena. Dokazuje to konstantna gužva pred setom za online večeru Line Kovačević, sparenim sa Numenovom stolicom. I drugi Hrvatski projekti poput legendarnih startasica u kategoriji Invisible, Richterove stolice (kategorija Icon), Oblo (Innovation), “Slash” torbice koja reinterpretira košaru (Re-interpretation) ili slikovinice Kako živi Antun Tun (Imagination) bili su vrlo zapaženi kao izlošci.

“Što se tiče tematskih cjelina, organizatori su zamolili kustose satelitskih izložbi da odaberu predmete. Neke predmete bilo mi je jako jednostavno odabrati – npr. Online romantic dinner set Line Kovačević, koji se pokazao kao pun pogodak, ili slikovnicu Tomislava Torjanca Kako živi Antun Tun koju su svi finski klinci prvu grabili i listali. O nekima je trebalo malo promisliti i pronaći ono što će ostaviti najjači dojam u usporedbi s drugima – poput ikone dizajna – stolca V. Richtera ili klasičnih Startas tenisica u kategoriji “vječnog i nevidljivog dizajna”. I one su zbog dobre priče privukle puno pažnje”, ističe Koraljka Vlajo pojašnjavajući kako su se hrvatski proizvodi našli uz bok klasika poput Talijanskog Fiata 500, mađarske Rubikove kocke, francuske LC4 stolice Corbusiera/Perrianda/Jeannereta… Ili pak suvremenih inovacija kao što su južnoafrički Hippo Water Roller – bačvica koja se rola i tako olakšava prijenos vode ili slovenski Sitty studia Gigodesign, urbana sklopiva stolica za sjedenje u čekaonicama i drugim prostorno ograničenim mjestima.

Uz Everyday Discoveries izložbu, Helsinki World Capital ponudio je dizajnerskoj eliti otprilike još oko 200 događanja u središtima Helsinki, Espoo, Vantaa, Kauniainen i Lahti. Održan je tako već tradicionalan Helsinki Design week, zatim Habitare – sajam namještaja, unutarnjeg uređenja i dizajna, međunarodna izložba namještaja Above u pitoresknom starom skladištu poluotoka Katanajoka, čitav niz izložbi i dizajnerskih punktova diljem grada, predavanja, radionica, zabava te Design market u staroj tvornici koji je navalom samo potvrdio veliku ljubav Finaca spram dizajna. Središte WDC-a predstavljao je Palvilionki, otvoreni paviljon smješten između helsinških muzeja dizajna i arhitekture, dizajniran od strane studenata čuvenog Aalto sveučilišta kao primjer finske arhitekture koja vodi računa o održivosti drvenih resursa, živo mjesto u kojem su se zbivala razna događanja na temu arhitekture i dizajna.

Godinu 2012. Finci su započeli velebnim novogodišnjim slavljem u čast WDC događanja, popraćenim odbrojavanjem, svjetlosnim programom, otvorenjem čitavog niza izložbi i novogodišnjim rezolucijama ključnih ljudi koji su stali iz projekta. Međutim godina nošenja titule svjetske prijestolnice dizajna za njih nije tek vatromet od 365 dana jer ulogu održivog dizajna smatraju ključnom za budućnost njihove zemlje, ali i svijeta. Kako zaključuju, dizajn može život učiniti boljim, lakšim i funkcionalnijim. Dizajn postoji radi ljudi.

Na jednom od događanja u sklopu WDC Eero Hinstaten, polovica finskog dua Chao & Eero iz Laahtija koji dizajnira nakit i uspješno od toga živi te ga izvozi diljem svijeta rekao nam je: Finci su posebni, ali jako jednostavni. Baš nikada ne lažu i kada vam Finac nešto kaže možete biti sigurni da to doista jest tako”. I uistinu, bivajući barem nakratko dijelom njihove svakodnevnice, nemoguće mu je ne povjerovati.

(Ovaj tekst pisan je za dnevni list Glas Istre)