Istarska supa je tradicionalno istarsko jelo. Prepečeni kruh umoči se u vino, sve se zamiješa žlicom, začini paprom i šećerom i posluži u bukaleti. Supa se pila i odlagala uz kamine te je uvijek bila mlaka, a obred ispijanja/jedenja/druženja je sljedeći: obično se iz bukalete otpije gutljaj vina, zagrabi žlicom komad kruha i proslijedi idućem, pa tako u krug…

Fokus našeg interesa bilo je istraživanje razloga iščezavanja pojedinih  jela/pića i običaja vezanih uz njih. Bila nam je želja pronaći rješenja koja će ih, reinterpretirane u suvremeno okruženje, ponovo učiniti aktualnima. Pritom smo posebno vodili računa o tome da se ne izgube njihove temeljne i tradicijske vrijednosti. U slučaju supe bilo je važno definirati što ju zapravo čini supom te smo zaključili mora, kako bi zadržala svoje temeljne i tradicijske vrijednosti, zadržati: originalnost sastojaka i način posluživanja u smislu obrednosti, dijeljenja. Međutim, sve ono što predstavlja temeljnje vrijednosti supe, predstavlja i njezinu glavnu barijeru široj konzumaciji jer originalni sastojci supu čine neuglednom, priprava u litarskim bukaletama čini ju količinski neprimjerenom užurbanom vremenu, a javlja se i problem higijene kada ljudi piju jedan iza drugog.

Supa je, da bi opstala u nekom svom obliku, morala napustiti bukaletu jer ju je ona ograničavala kako higijenski, tako i zapremninom. U konačnici je, pored materijala, od bukalete preuzeto ne ono što ona predstavlja u fizičkoj formi, već u funkciji.

Rezultati istraživanja

Pristupajući ovom projektu, proveli smo informativno istraživanje na uzorku od 119 restorana, konoba i agroturizama koji su preporučeni od strane Turističke zajednice Istarske županije u brošuri Istra Gourmet. Rezultati su pokazali da tek 36% od ukupnog broja ispitanih ugostiteljskih objekata uopće ima ponudu supe u jelovniku, 31% ne nudi supu opće, dok preostali postotak nudi supu na upit, ali je nema službeno zavedenu u jelovniku.

Istarsku supu smo reinterpretirali i rekontekstualizirali. Poradili smo na prezentaciji, količini i načinu posluživanja i konzumacije, a da pritom nismo napustili njezine temeljne vrijednosti, a to su originalnost sastojaka, način posluživanja i obrednost – dijeljenje. Želja nam je da rješenje dovede do ponovne konzumacije i promocije supe. Nadamo se da će naš primjer u konačnici poslužiti i kao dobar obrazac za valorizaciju jela i pića koja radi sličnih problema nestaju iz ponude.